TLO

drhti tlo i privid se gasi
od sada više ni pakla se ne bojim
ti ne možeš i ne smiješ znati
prešutit ću ime tvoje
moje želje usred pakla
i moje strasti usred zla
postaju sve jače, a dalje
dok lažna zvijezda luči mrak
za dan želje ja ginem vječnost
hvatač magle i gelera
sa vratom plavim od tebe
daviš jače od otrova
i nema maske što od bola štiti
šutim i udišem
biti čovjek to ne može svatko
ponajmanje ti

sunce mi puca na grudima
lovim led sa stopama
imam muda prilična
i znam što, znam i kako
da li me slijediš?
da li me pratiš?
ili opet samo snivaš?