GROBARI

Sjedim na podu u sobi bez prozora
vani je mrak , u meni planjiva
treba agresija da se razbije osuda
potrebna je ludnica da sjebe pravila
krv mi sagorjeva povrh trulih dasaka
osjećam ludilo koje me obuzima
grobari su mi rekli da pojest’ će me crvi
da istrunuće kovčeg za života vršnjaka mojih

Grčim se , grčim se
nije kriva probava
povraćam , povraćam
sve od trulog razuma

cogito aude
Sam Grobari Lova Vikend ratnici Mladost Dan poslije Farse Šuti, trpi, radi Motus vita est Homeini Grad dosade Degradacija Hala Demokracija